Kako je Labrador retriverica Goldie (Li-li) položila radni ispit

Svaki pas koji ima namjeru biti radni lovni pas ili koji se namjerava pariti i ostaviti potomstvo treba, uz ostalo, imati i položen ispit prirođenih osobina (IPO) i dokazan zadovoljavajući exterijer, tj. da je fizički u standardu pasmine. Naša labrador-retriverka službenog imena LI-LI  BEST JUNIOR OF EBERL, HR 16233 LR, a kako ju mi zbog zlatn-žute boje i mirne naravi od milja zovemo Goldie ima položen IPO kao najbolja u ispitnoj grupi i odličnu CAC ocjenu exterijera. Uz to ima rendgenski (obavezni) snimak kukova s najboljom ocjenom HD-A. Parila se i porodila, išla je u lov i donosila fazane, patke i prepelice. Njoj za normalno funkcioniranje ne treba više ništa. Ali, kao što roditelji prateći svoje dijete prepoznavaju njegove osobine i prepoznavaju talent, tako smo i mi kod Goldie, ne samo mi već i drugi koji ju poznaju, uočili izvanrednu pamet, volju za rad i veliki lovni talent. Zato smo joj omogućili da to pred stručnim auditorijem dokaže polaganjem radnog ispita. Iako trenutno nije u lovačkom pogonu niti formi jer ima sitnu djecu koja ju kao gladne i žedne sisaljke stalno sisaju, grizu i navlače, pa su joj cice skoro do zemlje, smatrali smo da Goldi to hoće i može. Nismo pogriješili.

U organizaciji kinološkog društva Đurđevac organiziran je ispit prirođenih osobina (IPO), ocjena oblika (exterijera) i radni ispit za pse FCI grupe VIII, retrivere. Po povoljnom, sunčanom, vremenu na prekrasnim jezerima-šljunčarama, pravom ribičkom raju na Peskima kod Đurđevca sudili su g. Petar Klarić i g. Josip Sabo renomirani međunarodni kinološki suci. Pozdravni govor je u ime organizatora ispita održao g. Klarić, naglasivši da mu je to jubilarno 100-to suđenje retriverima, čime je zaslužio čestitke i pljesak prisutnih. Ujedno je, predstavivši ga i pozdravivši, napomenuo da je njegov kolega g.Sabo također cjenjeni dugogodišnji kinološki stručnjak i autor mnogih napisa o psima u lovačkim i kinološkim glasilima. Objasnivši pravila i prozvavši sudionike prema rasporedu krenuli su svaki na svoju stranu: g. Sabo na IPO, a g. Klarić na radni ispit. Uz poziranje labudova na čistoj zelenoj dubokoj vodi i prolijetanje pataka na nesmetajućoj razdaljini iza vodiča ispitnih pasa išla je publika sastavljena od rodbine, prijatelja i cijelih obitelji, kojima je ovo bila prigoda za ugodan izlet. Vlasnici i vodiči pažljivo i nježno milovali su svoje ljubimce smirujući ih i hrabreći za nastup.

Pucnjevi iz lovačkih pušaka odavali su da je počeo praktični dio ispita. Goldie se na pucanje nije niti obazirala. Bila je vrlo mirna i ozbiljna kao da je razmišljla o svoje sedmero jednomjesečne djece koje je ujutro nadojila, oblizala i ostavila da se privremeno sklupčaju i čekaju njezin. Čekala je praktičan dio ispita u donošenju divljači. Čim je nanjušila patke odmah je živnula, rep se ukočio, a oči proradile. Bačenu patku na suho već prvi pas nije htio donjeti. Probali su nekoliko puta- ništa, bacili u kanal-opet ništa. Goldie je sve to pratila i zatezala povojac kao da me molila: “ pusti mene da mu pokažem kako se to radi”. Vidio je to i sudac i dozvolio. Goldie je brzo, valjda da se sudac ne predomisli skočila u vodu, zaplivala, zgrabila doplivala nazad i donesla mi patku. I, da bi i ona i publika bili zadovoljeni, tako je napravila nekoliko puta. “Dosta, dosta,  taj dio si odlično položila” zadovoljan je bio sudac. Traženje po tragu i donošenje prvo fazana, potom zeca je za nju bila igra i trčkaranje. Čak sam sucu napomenuo da su to prelagani zadaci. Već negdje na polovici ispita sudac je, gledajući zarađene bodove, napomenuo da je Goldie u velikoj prednosti. Tako je bilo do kraja. Goldie je sve zadatke obavila zadovoljavajuće, osvojila najveći broj bodova te proglašena najbolje ocjenjenim psom na radnom ispitu.

Još je bilo mučenje drugih vodiča sa svojim psima koji nisu htjeli u vodu ili su pak ušli ali nisu htjeli donositi, ali sam Goldie morao maknuti da to ne gleda i da ju ne muči nemogućnost da sama sve donese. Isto je bilo i na suhom neki psi su radili kako treba, neki nisu htjeli fazana i zeca ni ponjušiti ni pogledati, a kamoli donesti. Zanimljiva je bila jedna gospođa s bijelom dugodlakom retriverkom na ispitu prirođenih osobina. Kuja nije htjela donositi ništa od divljači. Na kraju joj je sudac, na njezino traženje, dozvolio da kuji baci njezinu igračku s kojom je trenirala donošenje. Gospođa je iz torbe izvadila žutu plastičnu lopticu i bacila joj. Bacala je i opet bacala, ali kuja nije htjela donesti. “Nikad od nje golmana ” dobacio je netko iz publike, što je izazvalo gromoglasan smijeh.

Uz bogatu kotlovinu s puno šnicla divlje svinje, kobasica i zapečenog debelog graha začinjenih podravskom paprikom i i lukom, hlađenih paradajzom i zalijevanih odličnom graševinom lovačko-kinološke priče su se među  lovačkim prijateljima i poznanicima razigrale, poznanstva obnovila, telefonski brojevi razmjenili i dobra kob poželjela.

Vozeći se lagano doma Goldie je uz mene povremeno drijemala, a iza zavoja i naglijih kočenja se budila i upitno me pogledavala: “Koliko još, kad ću vidjeti, nadojiti i pomilovati svoju dječicu?” A ja? Sretno i zadovoljno sam se smješkao siguran da će Goldie još puno naučiti, znanja pokazati i ispita položiti te da će sve svoje izvrsne osobine na svoje sadašnje i, siguran sam, plodno buduće potomstvo prenesti s čime ćemo mi, njezina obitelj, biti zadovoljni i ponosni.

Ivanić Grad, 06.10.2010.

Napisao: Stjepan Hren

Prilog: Slike s ispita lovačkih pasa u organizaciji Kinološkog društva Đurđevac

Leave a Reply