Pas ne laže

(Objavljeno u časopisu “Dobra kob” br. 90 i 91-2009.)

Koliko često, u običnom svakodnevnom razgovoru, čujemo da se za nekog nepouzdanog kaže “laže kao pas”? Koliko često se zamislimo i pokušamo usporediti lažljivog čovjeka i lažljivog psa? Koliko često uspijemo izrečenu izreku potvrditi?

Nekada davno nisam tomu pridavao velike pažnje, ali, zadnjih desetljeća, odkad se sa psima puno i sve više družim, ta me izreka počela smetati, pa sam ju pokušavao dokazati ili demantirati. U Općoj enciklopediji o lažljivosti pasa ne piše ništa, ali se zato mogu naučiti mnoge druge zanimljivosti. Između ostalog: …To je životinja s najrazvijenijim psihičkim sposobnostima; ima osobito razvijeno asocijativno pamćenje, te se dade dresirati za razne vještine… Zbog važnosti i upotrebnosti za razne namjene čovjek je križanjem i odabiranjem u određenom pravcu uzgojio preko 400 pasmina… Na jednoj Svetoj misi povodom proslave Svetog Hubertusa jedan je svećenik u nadahnutoj propovijedi ustvrdio: …Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i kao duhovnom stvorenju dao mu na upravljanje prirodu i životinje. Mnoge životinje, najviše pse, dao mu je za pomagače. Životinje, pa ni psi, nemaju dušu kao čovjek, ali imaju niži oblik duše poznat kao spiritualis animalis, što je vidljivo iz iskazivanja životinjskih osjećaja kao strah, ljubav i vjernost prema ljudima i drugim životinjama… Niti ovdje se ne spominje lažljivost, već potpuna suprotnost: ljubav i vjernost.

Nitko koga sam pitao o pasjoj lažljivosti nije ju mogao ničim potvrditi, osim lakonskog odgovora da se to samo tako kaže. Umjesto argumenta lažljivosti saznao sam mnoge prigovore na pasje ponašanje kao, općenito: neurednost, lajanje, agresivnost, zločestoću i stručne lovačke zamjerke kao: neposlušnost, plašljivost, glupost, slab njuh i slično. Sve nabrojene i mnoge druge osobine psi u sebi imaju ako ih gledamo s gledišta naših očekivanja i neostvarenih želja. Ali, isto tako ih imaju i iz gledišta naših zadovoljenja pasjih radnji. Odabirom i školovanjem prirođene se pasje osobine usmjeravaju prema ljudskim potrebama. Evo nekoliko primjera pasjeg ponašanja.

Neurednost: Pas zavezan na kratkom lancu koji na skučenom prostoru mora jesti, spavati i nuždu obavljati je neuredan. No, neuredniji je njegov gospodar koji mu nije pružio uvjete dostojne života živog bića. S druge pak strane, mnogi psi borave u kućama i stanovima, u pasjim kućicama i boksovima, dvorištimi  i slobodi i uopće nisu neuredni, jer ih je vlasnik naučio i omogućava im mjesto za obavljanje nužde tamo gdje to ne predstavlja nered. U normalnim uvjetima mogućnosti izbora pas se neće na istom prostoru unerediti, jesti i spavati.

Lajanje: Ima pasmina pasa koji puno i često laju. Ima ih koji uopće ne laju, kao aljaški malamuti i neki drugi. S lovačkog stanovišta upravo se traže i cijene psi lajavci i koriste se kao goniči. Svojim lajanjem plaše i pokreću divljač i lovce obavještavaju o svojem kretanju. Koriste se i za čuvare jer lavežom tjeraju potencijalne uljeze i obavještavaju vlasnike o nečijem prisustvu. Osim lajanja po želji vlasnika, psi laju i na druge pojave koje ih uznemiravaju; na mačke, strane pse, ježeve i druge životinje s kojima stalno ne žive te nisu na njih naviknuti. Laju i kad su gladni i žedni, kad im je zima, kad hoće van i uvijek kad nešto traže ili javljaju. Laju i od sreće kad vide dragu osobu i cvile od tuge kad ih se ostavi i tuče. Lavež je njihov razgovor. Poznavatelj svojega psa njegov lavež razlikuje i razumije.

Agresivnost i zločestoća: Čovjek je kroz svoje postojanje imao potrebu za raznim psima. Za igranje s djecom, šminkersku damsku pratnju, ukras pred gostima i druge namjene trebao je mirne i miroljubive pse, pa ih je križanjem i odabirom dobivao. Za druge pak namjene kao za čuvare, osobnu zaštitu i borbe pasa tražio je i, također, križanjem i odabirom dobivao što agresivnije i zločestije pse. Tako su stvoreni i, recimo, pitbul terijeri. Za lovne potrebe se, također, traže neke pasmine s izraženom agresivnošću. Za pronalaženje, oblajavanje i tjeranje krupne divljači kao divlje svinje, lavove i medvjede cjene se izrazito brzi, snažni i agresivni psi koji trebaju višestruko jaču i veću životinju od sebe preplašiti i otjerati u smjeru lovaca. To su razne pasmine goniča. Kod nas su najzastupljeniji brakjazavčari, posavski i istarski goniči, baraki, kopovi i dr. Za lov pod zemljom traže se i odgajaju jako snažni, agresivni, srčani i zločesti psi, koji uz ove osobine trebaju biti maleni da bi se zavukli u uske rupe, zaklali lisice ili jazavce i izvukli ih van. To su, prvenstveno, terijeri i jazavčari. Za njih se, u žargonu, kaže da sje to otrov u malom pakovanju. Normalno je da psi koji imaju prirođenu agresivnost, školovanjem još pojačanu, ne zadržavaju se samo na lisicama, već tamane sve što mogu savladati. Zato nije rijetkost da se otmu iz lošeg boksa ili neograđenog dvorišta pa pokolju jata peradi, susjedove mačke, kuniće, štakore, a često i nekog neopreznog slabijeg psa. Tada kažemo da je pas zločest. Točno, ali to se od njega traži. Ne može se s lisicama klati, a s kokošima i mačkama ljubiti. Ponekad pas ugrize  tko ga iznenadi dok spava ili jede, ne zato što je agresivan, već što se u tom momentu osjeća ugroženim, pa napada u samoobrani. Djeca koja ih draže i ljudi koji ih zlostavljju, također, su im mete.

Neposlušnost: Pas je biće koje taži svoje mjesto i položaj u okruženju. On je predodređen za život u čoporu po pravilima čopora u kojima se uvijek zna tko je kome tko i što. Tko je vođa čopora, a tko potčinjeni sljedbenik. To je pasje-vučja prirođenost. Među vukovima i divljim psima se zna uspostavljena hijerarhija. Tko se snjom slaže može  u zajednici normalno živjet i  djelovati, a tko se ne slaže treba svoj viši položaj borbom izboriti ili se podvijena repa povući. Događa se da se neki nadobudni pas, ili vuk, prerano okuraži i zatraži vodeći položaj. Ako pobijedi-OK, ali što kad izgubi? Rasplet je je jednostavan i, ponekad, surov: pobjednik pobijeđenom koji ne priznaje poraz pregrize grkljan, ili, ako nije preozbiljno shvatio konkurenciju nad njim zakorači uz prijeteće pobjedničko režanje. Pobijeđeni, pak, u svakom slučaju, pobjedniku ponudi svoju šiju kao dokaz podanosti i poslušnosti, isčekujući nemilost ugriza ili pomilovanje. Slično je i u ljudsko pasjim odnosima. Pas čovjeka u početku njihova odnosa ne prihvaća kao prijatelja. Na posljetku-zašto i bi? Pa nisu nikakvi rođaci, kumovi niti prijatelji. Ali, pas, u ispravnom odgoju, prihvaća čovjeka za svojeg vođu čopora te mu je, s tog stanovišta, vjeran i podložan. Privrženost i podložnost brišu suparništvo, brišu borbu za prevlast te ostaje samo povjerenje, odanost i poslušnost. Tu se znaju međusobni odnosi, prava i obaveze, pa poštivanjem istih nastaje povjerenje, ljubav i prijateljstvo. Čovjek koji je pravilno odgojio psa neće u njemu imati suparnika za vodstvo u čoporu, već poslušnog pomagača za kojega se treba brinut i kojega može smatrati prijateljem. Uvijek treba imati na umu da se u okviru pasjih prirođenih osobina psa može naučiti da ih koristi za čovjekove potrebe. Od psa treba tražiti samo ono što on može, optimalno za svoju dob i rasu, učiniti. Na primjer: lovac uči psa ptičara da mu pronalazi i donosi pernatu i dlakavu divljač. Dogodi se da love u blizini sela. I, gle čuda! Pas najednom ode, čuje se kokodakanje i ubrzo se pas vraća noseći kokoš. Ide gizdavo kao lipicanac, sretan ponosan što je dobro učinio lovačku radnju. Umjesto očekivane pohvale dobije «Borovo» 43 u rebra uz pregršt psovki i uvreda. Što si misli, ili bi mogao misliti pas u takvoj prilici. Potpuno je zbunjen i uvrijeđen: Cijeli moj život me učiš da ti po trnju i žbunju pronalazim i donosim ta kreštava stvorenja. Sada kad sam ti to napravio tučeš me i vrijeđaš. Neću više jer se bojim da ću opet stradati. Često se događa da poslije ovakvih postupaka prema psu pas više nikada ne aportira, te time postaje lovno slaboupotrebljiv. Zato kad pas u školovanju i radu napravi radnje drugačije od čovjekove zamisli treba vidjetu gdje je pogriješio čovjek.

Plašljivost: Pas se ne rađa preplašen, već to može postati nepravilnim odgojem. Bilo kakvi nagli neugodni zvukovi kao pucnjava puški, pištolja ili petardi, lupanje i urlikanje, kao i svi neprirodni jaki zvukovi mogu psa preplašiti. Mladog psa vodit i lov i, onako nepripremljenog, izložiti pucnjavi isto kao i bezrazložno vikanje, udaranje i plašenje može kod psa proizvesti nepopravljive traume i ostaviti mu plašljivost za cijeli život. Kad se jako boji nekoga tko ga je povrijedio, ili grmljavine, ili drugog psa ili bilo čega što ga je preplašilo pas piša od straha, sagiba se i pokunji, cvili i podvija rep. Često bježi sakriva se u kućicu ili grmlje. Nasuprot tomu oprezan odgoj s postepenim privikavanjem psa na zvukove iz okoline sukladno njegovu odrastanju pripremaju mu i omogućavanju bezbolno i bezstresno prihvaćanje okoline, zvukova, ljudi i drugih živih bića.

Slab njuh: Najjači osjet njuha imaju kralježnjaci. Znači: i ljudi i lovna divljač i domaća stoka i psi. Njuh nastaje kad mirisne čestice kao plinovite ili hlapljive kemijske supstance podražuju receptore njuha po mirisnoj regiji u sluznici gornje nosne šupljine. Dokazano je na bezbroj primjera da pas, od svih osjetila, ima najrazvijeniji njuh, nekoliko stotina puta jači od čovjeka. Zato su psi nezamjenjivi lovački pomoćnici jer pronalaze i protjeravaju divljač tamo gdje ju čovjek ne može pronaći. Osim lovne namjene psi sa svojim osjetom njuha pomažu u pronalasku ljudi i stvari, droge, oružja, i eksploziva, orijentaciji u prirodi i mnogim drugim prigodama. Ima ih s jačim ili slabijim njuhom, što često ovisi o temperaturi, vremenskim uvjetima, zagađanosti zraka, zdrastvenom stanju i općem raspoloženju. Najvažniji uvjet za prepoznavanje dobrog njuha i rezultata njuškanja je vjerovanje psu. Često se događa da nestrpljiv i nepovjerljiv lovac ne pridaje važnost šnjofkanju psa oko grmlja, pod izlikom da pas ima slab njuh i ode dalje, te se, potom, neugodno iznenadi kad pas nakon nekog vremena pretraživanja istjera neku divljač. Psu treba vjerovati, ubrzo će dobiti kolegijalne primjedbe, a u to se uvjerava i sam.

Razne druge pasje osobine: Da bi se čovjek mogao družiti sa psom i imati ga za pomoćnika, te da bi se o njemu mogao ispravno brinuti treba ga razumjeti. Mahanje repom znak je dobrodošlice koju pas izražava prema onome koga voli. Mnogi muškarci, a naročito lovci, vole se u trenucima jadanja pohvaliti da ih, nakon višesatnih tuluma i kašnjenja, doma pzdravlja samo vjerni pasji rep. Nakostriješenost dlake i režanje opomena je nevoljniku i znak da će, ako se približi, biti napadnut. Isto je to opomena i drugim psima na koje je pas ljubomoran u čuvanju svojeg gospodara, ili gospodarevog vlasništva, ili njegovog štićenika drugog psa ili, što je česta osobina mužjaka, njegove štićenice i ljubimice kuje. Događa se da im je pas toliko privržen, čak se može reči da ih smatra svojoim vlasništvom, da ne dozvoljava drugim psima da se približe već ih u krugu nekoliko metara odmah napada i tjera. Izreka ljubomoran kao pas ovdje ima punu potvrdu, što je dokaz postojanja pasjih osjećaja, odnosno spiritualis animalis. Još bih dodao: Pas je moj, ali sam i ja njegov.

Dali pas mrzi?, pitanje je često. Ne, ali pamti. Pamti dobro i dobrim ga vraća. Slasne zalogaje, tople riječi, milovanje, igru i brigu zahvaljuje mahanjm repa, oblizavanjem, trljanjem njuške, maženjem i poslušnošću. Pamti i da ga je netko udario, pa je prema njemu podložan, plašljiv i nepovjerljiv, ili ga izbjegava ili je agresivan.

Tuga i bol mješavine su pasjih osjećaja izražavane na razne načine. Ako ga gospodar ostavi i bez njega ode u lov pas prvo laje i skače na ogradu boksa, potom se rezignirano smiri i bezvoljno leži. Ako je bolestan i trpi jake bolove onda samo povremeno lagano zacvili i netrimice gleda u gospodara tražeći dodir i milovanje. Kad je na samrti pogled mu je sve mutniji, vjeđe teže i glava klonula.

Iz svih poznavanja pasjih osobina uvjek sam se uvjeravao da pas sve radi s razlogom, da sve što radi ujedno i pokazuje svojim ponašanjem. Uvjerio sam se da mu treba vjerovati jer ne laže.

P.S.  Molim čitatelje:

  1. Ako imaju dokaze da sam pogrešno zaključio da mi ih podastru.
  2. Ako se slažu s mojim zapažanjima da prestanu koristiti spornu, za pse uvredljivu, izreku.

Ivanić Grad, 29. 12. 2008. g.

Copyright © Sretan Pas www.sretanpas.com Stjepan Hren

Comments are closed