Zimska prehrana pasa

Po sjaju dlake, bistroći očiju i općem ponašanju psa vidljivo je kakvog pas ima gospodara. Uhranjeni, zdravi, zadovoljni i veseli psi su zadovoljstvo i ponos njihovim posjednicima i, ujedno, priznanje za izvršenu preuzetu obavezu i ispravno postupanje prema živim bićima. Da bi se to postiglo treba stalno ispunjavati i zadovoljavati pasje životne potrebe; od smještaja, zdravstvene njege, obuke i prehrane.

Prehrana

Domaći je pitomi pas oduvijek, kao čovjekov pratilac i pomagač, smatrajući se manje važnim i vrijednim članom zajednice, za prehranu, uglavnom, dobivao otpatke od ljudske hrane, kosti i iznutrice, prestarjeli kruh i druge otpatke iz kućanstva. U kriznim vremenima rata i poraća, suša i poplava, zima i gorućih vručina, gladi i sveopćih nestašica, kad su ljudi jedva preživljavali, teško je shvatiti kako su psi, kao zadnji u ljudskom prioritetu uopće mogli opstati. Opstali su, živjeli i razmnožavali se oni koji su od ljudi dobivali makar minimum životnih potreba i oni koji su bili prepušteni samosnalaženju. Prvenstveno psi bez gospodara, danas bismo rekli –lutalice ili skitnice, za koje je to, ujedno, i najljepši život. Mnogi ljudi bi ga se, barem za privremeno, zaželjeli: «Idem kud hoću,  spavam dok hoću, družim se skim hoću…». Jedino je problem: «Ne jedem kad hoću, nego kada i, ako,  nešto nađem ili ulovim». Za preživljavanje nema izbirljivosti.

U današnje doba mnoga domaćinstva, restorani, školske i vrtićke kuhinje te razni banketi, veselice i proslave, u ljudskoj prezasićenosti, obijesti i pretjerivanju «proizvode» obilje otpadne hrane. Na žalost i zgražanje normalnog čovječanstva najveći dio kvalitetne i skupe hrane, koju narod uvijek plaća, završi u smeću. Ipak, dio se donekle  spasi, pa nastavi svoju prehrambenu ulogu u svinjskim koritima, a dio u pasjim zdjelicama. Neka takva hrana psima odgovara, a neki sastojci ne. Smiju jesti sve vrste mesa, zatim kuhane ili pečene mljevene žitarice, mlijeko i jaja te voće i kuhano povrće.

Što psi nebi smjeli jesti: Ne paše im preslano, ljuto i kiselo, sirovo povrće i nezrelo voće. Ne smiju jesti čokoladu ni slatke kolače. Probavljaju i kosti, ali im one ne koriste, već samo oštećuju zube i probavne organe. Zato ih psima ne treba davati, jer ih se psi nikad nisu najeli, nego ih oglodavaju i jedu iz nužde zbog ostataka mesa na njima, a ljudi im ih daju da se riješe osobnog glodanja. Izmetine od pojedenih kostiju su tvrde bijele grudvice kao od vapnenca ili gipsa, pa u većim količinama dovode do probavnih problema, začepljenja crijeva, čak i do uginuća. Suprotno od kostiju, psi ne probavljaju dlaku ni perje, a od bilja: koštice bundeva i voća, ljuske sirovog grožđa, kukuruz ni sirovo povrće. Često se događa da psi, u svojoj strasti, čupaju i gutaju dlaku s divljih svinja ili perje ptica, što za njih može biti pogubno zbog začepljenja crijeva. Česta je praksa hranjenja pasa s ostacima tijesta ili namočenog kruha. Pas to pojede ako je jako gladan. Ali, ako nije pojeo odmah, kasnije to više neće pojesti, jer se kruh zbog djelovanja kvasca brzo ukiseli, te će pas cijeli dan uz punu porciju radije biti gladan nego pojesti nešto ukiseljeno, za njega, otrovno.

Često se vidi psa da dugo čuči, napreže se, a ponekad u tom i zacvili. Rezultat je nekoliko tvrdih žuto-bijelih valjušaka s vidljivim dijelovima i čak cijelim zrnjem žitarica. Ponekad je na njima vidljiva i krv. Zrnje i šrot. To je uobičajena prehrana pasa kod nekih (ne)lovaca na selu. Na svaki upit zašto time hrani psa odgovor je da pas čisti crijeva. Sirove žitarice su odlična hrana za konje, goveda, svinje, perad i neke vrste riba, to jest za biljojede. Za pse nisu. Tako hranjen pas ima kuštravu i mutnu dlaku, zgrbljeno tijelo, mutne oči, neveseo je i lako oboljeva.

U ivanićgradskom području kola jedna žalosna anegdota o sličnom hranjenju psa jednog poznatog starog lovca kojemu svakih nekoliko godina ugine pas: -Zašto je uginuo? –Ne znam,- odgovara posjednik psa. –Uvijek je bio na sigurnom. Imao je debeli lanac, sijena ispod kuružnjaka i porciju šrota i žganaca u napoju. –Uginuo je od zaborava, – dometne lovčev susjed. –Kako to??? – Zaboravio je kad je zadnji put pošteno jeo.

Suha tvornička hrana: To je moderan način prehrane koji primjenjuje sve više posjednika pasa, jer je prehrana jednostavna, relativno jeftina, brza i čista. Zavisno od kvalitete i količine takva hrana može biti dobra ako je se psu daje dosta, jer ima sve potrebne sastojke. Na svakom tvorničkom pakovanju je tablica potrebne količine hrane za odgovarajuću težinu psa. To je približan podatak koji se za svakog psa, zavisno o njegovim potrebama, može korigirati.

Usporedna tablica nekih vrsta hrane prema cijeni i kvaliteti za pakiranja od 10 do 20 kg:

Cijenaza 1kg Bjelančevine(Proteini)% Vlaga Masti Sirovi pepeo Sirova vlakna
Vitamini UI/1kg
A D3 E

 

% MineraliCa     P    Cu
5 kn 18 10 8 7,5 3,5 8000 800 65jm nema podataka
6 kn 23 8 8 7,5 2,5 15000 1500 50mg povrće
9 kn 23 8 11 6.9 2.5 12600 1000 130mg 1,5 1 0,1
12 kn 30 8 18 8,0 3,0 14000 1200 80mg nema podataka
20 kn 33 8 20 8,0 3,0 18000 1600 100mg 1.0      1     0.09

Iz usporedne tablice je vidljivo da je hrana bogatija bjelančevinama skuplja, ali i da je još skuplja masnija hrana. Najjeftinija hrana po cijeni oko 5 kn/kg je za radne pse, naročito zimi, preslaba. Zašto? Zato jer u njoj ima premalo mesa i jer je sirovo brašno žitarica, neko sirovo povrće, kao i višak pregorjele masnoće za pse neprobavljivo. Kakvo uđe-takvo izađe. Psi koji se stalno hrane takvom, lošijom hranom, su često žedni, ponekad imaju proljev, dlaka im može biti mutna, slabi su i bezvoljni. Treba imati na umu da se jeftina suha hrana ne proizvodi od šnicla, već su joj glavni sastojci otpadni mesno-masni materijali bez dovoljno bjelančevina.

Ispravna prehrana: Osim ljudske obaveze i potrebe za uzdržavanje živog bića koju je čovjek kao posjednik psa dobrovoljno prihvatio, i Zakon o zaštiti životinja (ZZŽ) u čl. 40. propisuje obavezu primjerene prehrane pasa.

Pas je srodnik vuku, prvenstveno je mesožder, ali je i svežder. Nema, poput ljudi običajna, vjerska ili neka druga usmjeranja ni ograničenja, pa jede sve: od sirovog i kuhanog, crkotine, žita, voća i drača. S toga ga se treba odgovarajuće hraniti. Svakako treba uzeti u obzir dob psa, zdravstveno stanje, smještaj i namjenu. Posebno je važno voditi brigu i o cijeni prehrane. Osim, već prije spomenute, prehrane suhom hranom pas u svojoj prehrani mora imati barem polovicu mesa, dok ostalo sačinjavaju kuhane ili pečene sitnozrne mljevene žitarice (po mogućnosti bez kukuruza), kuhano povrće i voće. Kod pripreme domaće hrane važno je voditi brigu i o osnovnim mineralima: Ako se psima uz meso daje kuhano voće i povrće, tijesto i riža potrebno je dodavati i sol, a ako se daje kruh onda sol ne treba jer je u kruhu ima dovoljno za cijeli obrok. Uz sol dobro je u jelo dodavati luk češnjak jer povoljno djeluje na probavu i sprječava razvoj crijevnih parazita. Odrasle je pse najbolje hraniti dva puta dnevno u, približno, isto vrijeme i jednakim vremenskim razmacima. Ima ljudi koji pse hrane samo jedanput dnevno, ili čak, dvodnevno. Kažu da je to psima tako dobro, ali ne kažu i ne shvaćaju da su njihovi psi bespomoćni robijaši na lancu ili u kavezu. Također, ne kažu za sebe da su lijeni i bezobzirni. Bilo bi dobro da sami probaju pojesti svoju cjelodnevnu ili dvodnevnu količinu hrane u jednom obroku. Da vide kako bi se osjećali i s kakvom bi sposobnošću radili i veseljem živjeli.

Količina hrane je vrlo različita prema veličini, pasminama i dobnoj starosti. Manji psi jedu manje, a veći više. Mirni psi jedu manje, a temperamentni više, jer i troše više energije. Mlađi psi u rastu i razvoju jedu više od iste pasmine u poodmakloj dobi. Stari, penzionirani psi uglavnom leže, malo se kreću i troše, pa i malo jedu. Slično je i s ljudima: djeca u razvoju i rastu, sportaši i fizički radnici trebaju daleko više energije od pasivnih sjedača i ležača. Zato nikakve tablice prehrane ne mogu odrediti točne količine prehrane, već posjednik mora sam paziti i pratiti izgled i ponašanje psa. Neki su psi lakomci, pa, ako im se dade, pojedu previše hrane, te su skloni debljanju što ima razne štetne posljedice kao tromost, srčane probleme i, naročito kod mladih pasa, deformiranost kukova. Neki su psi slabog apetita i skloni mršavljenju. Slično kao i ljudi. Predebelima se trebaju porcije smanjiti, a premršavima davati vitaminske dodatke za poticanje apetita i jaču mesnatu hranu. Važno je da pas ne jede previše – jer će ličiti na krmaču, niti premalo – jer će ličiti na kostur, već optimalno – mora ličiti na sportaša. Naravno, uz ispravnu prehranu, pas uvijek mora imati dovoljno vode za piće.

Izmet pravilno hranjenog psa pretežno s mesom je taman, sjajan i polumekan, što je, ujedno, pokazatelj dobre prehrane. Osim primjerene težine dobra se prehrana psa vidi i u njegovom živahnom ponašanju, bistrini očiju i glatkoj sjajnoj dlaci koja se bljeska na suncu.

Usporedna tablica energetskih vrijednosti pojedinih vrsta mesa:

Vrsta mesa Kcal/100 dag % ugljikohidrata % bjelančevina % masti
Svinjetina 345 0 21 27
Govedina 214 0 19 15
Perad 144 0 21 3 –10
Ribe 200 – 400 0 – 4 6 – 24 1 – 18
Srnetina 123 0 21 3
Jetra 137 4 18 4
Razne iznutrice 120 – 500 2 – 4 14 – 20 2 – 5

Dodatna prehrana zimi: Poznato je da se sve životinje koje žive u slobodnoj prirodi pripremaju za zimsko preživljavanje. Na primjer: medvjedi se udebljaju i veći dio zime prespavaju. Lisice, vukovi i ostali pasji srodnici «dobiju» zimsko krzno i nađu špilje i rupe u zemlji u kojima je zimi toplije nego vani. Srne, jeleni i divlje svinje se, također, «obuku» debelim krznom, te pojačanom jesenskom prehranom stvore velike zalihe masnoće u organizmu te mogu, u slučaju jake i duge zime, danima biti bez hrane. Vjeverice, hrčki, štakori i drugi glodavci u svoje tople duplje i rupe tijekom jeseni dovuku potrebne zalihe hrane. Svima je priroda dala mogućnost za samosnalaženje i preživljavanje. I psima lutalicama. Ipak, domaći psi nemaju tu privilegiju. Ovisni su o ljudima.

Malo je pasa zimi u toplom stanu, dok ih je velika većina u svakakvim pasjim nastambama u kojima nema peći ni radijatora, izoliranih zidova ni brtvljenih vrata. Kako je zima vani – tako je i unutra. Psi ne oblače kapute ni kabanice, cipele ni rukavice. Jedina zaštita od zime im je vlastita dlaka i masno potkožno tkivo, ako ga imaju, a jedina grijalica hrana koju pojedu. Zato im zimska prehrana mora biti primjerena uvjetima stanovanja i rada, pasmini i minus temperaturama. Uz, već opisanu ispravnu prehranu, porcije hrane im treba povećati količinski i kalorijski. Za povećanje kalorijske vrijednosti najbolje je hrani dodavati mast i to oko 10 posto na količinu mesa, naravno, zavisno od vrste mesa. Ako su to iznutrice od divljači, svinja, teladi ili peradi potrebno je više masti, ali ako je od tovljene junadi s puno loja oko grkljana – onda dodatne masti ne treba. Dobra je svaka masnoća životinjskog porijekla, a u nedostatku iste dobro je i ulje. Ne treba se bojati kolesterola jer psi imaju metabolizam drugačiji od ljudi. Lovci koji love divlje svinje mogu lakše doći do masnoće jer je pod kožom, trbušini, salu i vratini svinja ima u izobilju. Treba ju oguliti i istopiti te mast spremiti u banje, a kao nagrada za trud dobiju se i fini čvarci. Posjednici pasa koji nemaju masti divljih svinja istu mogu lako nabaviti u sirovom salo-slanina stanju ili gotovu istopljenu. Ljudska prehrana sve više «bježi» od masnoće te traži manje kaloričnu hranu, dok za radne pse treba više energije. Važno je i da se psima tijekom zime obavezno daje toplo jelo. Dobro je da se psi već u jesen, prije zimskog razdoblja, udebljaju za do desetinu normalne težine. To će ih tijekom zime grijati i pomoći im u ugodnom i zdravom preživljavanju, a u proljeće im se smanje porcije, te će vrlo brzo, u tjedan do dva, doći na svoju normalnu težinu.

Copyright © Sretan Pas www.sretanpas.com Stjepan Hren

Leave a Reply